od Vesna Visnjevac, 20. studeni 2011

Kroz predvečerje
na perima mjesečevim
mi dolaze riječi
neke svjetlom prošarane
sjedim za stolom
umorno lice
pospani pogled
nemirne ruke
traže opravdanje
na tren mi misao stane
gledam u drugom pravcu
ne znam šta bih rekla
pa na trenutke
izađu iz mene pregršti riječi
nespretno izgovarane
ali sve istine same
otvorene kao na poljani
bez skrivanja, bez tame
sve izgovorene u jednom danu
nekom strancu sa druge strane